Home Blog Živi svijet sprudova i strmih obala

Živi svijet sprudova i strmih obala

 

Mura i Drava
Mura i Drava

 MURA I DRAVA FOTOGRAFIJA: GORAN ŠAFAREK

Živi svijet sprudova i strmih obala

Jedno od osnovnih djelovanja rijeka jest prenošenje sedimenta koji visoke vode često pokreću u ogromnim količinama. Rijeka je tada vrlo jaka, nosi šljunak i pijesak, ali s vremenom se smiri i splasne. Tada ostaju sedimentne naslage – sprudovi. Neki su samo uske trake ili mrlje nalik na oceanske otočiće, drugi su veći, izgledaju kao pravi otoci najčešće zaobljenih, ali zapravo svih mogućih oblika koji se opiru svakom pokušaju opisivanja. Na tim otočićima znaju ostati i malena jezerca. Većina sprudova ipak su samo proširenja plitke strane obale, poput oceanske plaže u vrijeme oseke. Sprudovi uz srednji tok rijeke najčešće su od šljunka. Takve su i Mura, i Sava, i Kupa, i Drava… Kako se smanjuje pad rijeke, tako pada i njezina snaga pa ne može više nositi oblutke šljunka, već samo pijesak i mulj. Ostaju pješčane „plaže“ i sprudovi. Dobro to znaju Osječani na Dravi, posebice oni koji se kupaju na poznatoj plaži „Kopakabani“.

Sprudovi su često nakićeni naplavljenim drvećem što ih je donijela rijeka, baš kao i sam sediment. To im nije posljednja stanica; čim naiđe iduća visoka voda preselit će ih na sljedeći sprud. Kad se voda povuče ostaju gole naslage šljunka ili pijeska; gole, ali ne i beživotne. Odmah počinje naseljavanje života: sjemenke biljaka spremno počinju klijati.

Međutim, samo mali broj sprudova, bilo u obliku otoka ili proširenja obale, preživjeti. Najčešće će mlade biljke pomesti voda ili će ih pomiješati s ostalim sedimentom te preseliti na drugo mjesto. Opet će ostati goli sprud. To odgovara pticama koje se gnijezde upravo na golom ili tek blago zaraslom šljunku. Većina tih ptica ograničena je na otočne sprudove jer su tako izvan dohvata kopnenih grabežljivaca kao što je lisica.

 

CRVENOKLJUNA ČIGRA (STERNA HIRUNDO)

MALA ČIGRA (STERNA ALBIFRONS)

CRVENOKLJUNA ČIGRA (STERNA HIRUNDO)

 

Jedni od najčešćih stanovnika sprudova su čigre. Po buci i u zraku i na zemlji znamo da se približavamo koloniji čigri. Najčešće su crvenokljune čigre – vitke bijele ptice šiljatog kljuna i dugačkih, elegantnih krila. I rep im je dugačak. Hrane se malim ribama koje love tako što se obrušavaju u vodu. Spretne su u zraku ali su, dakako, „prisiljene“ podizati mladunce na tlu. Gnijezdo im je tek maleno ulegnuće na golom ili donekle zaraslom sprudu, ponekad obloženo naplavinama i dijelovima biljaka. Polažu jedno do tri jaja, a roditelji agresivno brane mlade ptiće. U kolonijama se katkad nađe i mnogo rjeđa vrsta – mala čigra. Imaju bijelo čelo, manje su od crvenokljunih, ali su i one vitke. Ova nekoć raširena vrsta europskih ptica sada je među najugroženijima, upravo zbog regulacija rijeka i iskapanja šljunka. Njihova populacija u Hrvatskoj iznosi svega 40 do 75 parova ptica, a žive na Savi kod Ivanje Reke i na Dravi oko Koprivnice. Kolonije nalazimo i na jadranskim otočićima, uglavnom u zadarskom arhipelagu.

 

Kulik sljepčić (Charadrius dubius)
Kulik sljepčić (Charadrius …

KULIK SLJEPČIĆ (CHARADRIUS DUBIUS) FOTOGRAFIJA: GORAN ŠAFAREK

 

Na sličan se način gnijezde kulici, malene ptice veličine ševe. Ne žive u kolonijama kao čigre. Njihova tri do četiri jaja također su nalik oblucima šljunka pa ih je teško zapaziti. U slučaju opasnosti, ili ako dođe kakav bezazlen nezvani gost, ženka će se dignuti od gnijezda da odvuče pažnju od jaja, često se pretvara da ima slomljeno krilo i tako još više privlači pažnju grabežljivca. Love na sprudovima, uglavnom kukce i druge beskralješnjake. Nešto veće, ali sličnog životnog stila su male prutke. Gacaju po rubovima obala tražeći plijen svojim podužim tankim kljunom. Njihova gnijezda su rijetko na otvorenom, uglavnom su skrivena u gustoj vegetaciji i čak prekrivena odozgo, a samo gnijezdo može biti obična udubina u tlu, ali i pravo izgrađeno gnijezdo koje je prekriveno odozgo.

 

vodomar-Alcedo atthis
vodomar-Alcedo atthis

VODOMAR (ALCEDO ATTHIS) FOTOGRAFIJA: DAVOR KRNJETA

 

Neke vrste ptica prigrlile su gole strme obale nastale erozijom rijeke. Najčešće su to stvrdnute zemljane ili pješčane obale koje se previše ne osipaju. Zbog strmine i nepristupačnosti položaja na kojem se gnijezde nedostupne su većini grabežljivaca. Ptice u toj zemlji kopaju kanale na čijem kraju se nalazi kuglasto proširenje s gnijezdom. Jedna od takvih ptica je vodomar koji buši rupe i do metar dubine (najčešće 50-90 cm, a najdulja zabilježena imala je 135 cm dužine). Iznenada zna projuriti u niskom brišućem letu, kao plavocrvena mrlja nad rijekom. Tek kad sjedne na obližnju granu vidi se jasno da ima kratke noge, dugačak šiljasti kljun i duguljasto tijelo. Vodomar je izvanredan ribolovac pa živi uz močvare, jezera, rijeke i veće potoke. Ne voli međutim hladne gorske brzice kao vodenkos. Ova je dražesna ptica ugrožena regulacijama potoka i rijeka, zato je njezina prisutnost svojevrsni pokazatelj očuvanosti određenih područja.

 

Bregunica (Riparia riparia)
Bregunica (Riparia riparia)

 BREGUNICA (RIPARIA RIPARIA) FOTOGRAFIJA: GORAN ŠAFAREK

 

Na sličan način se gnijezde i bregunice, ali one više vole društvo. Žive u kolonijama koje često čini nekoliko stotina ili čak nekoliko tisuća parova! Neke od najvećih kolonija nalaze se kod Gata na Dravi. Bregunice su slične lastavicama, samo su zdepastije, smeđe i kraćih krila. U vrhuncu gniježđenja oko kolonije vlada nevjerojatna gužva – ptice gotovo neprekidno ulijeću i izlijeću iz gnijezda. Pogotovo je prometno kada mladunci odrastu pa onda i stari i mladi zajedno u zraku izvode vratolomije loveći leteće kukce, zatim se cijelo jato skupi na kakvom drvetu i tamo se odmara. Ne tako brojna, ali ipak društvena jest ptica pčelarica. Njezin dugačak i pomalo svijen kljun, tirkizni trbuh i prsa, rđastosmeđi zatiljak, tjeme i leđa te žuto grlo i crnu prugu preko očiju teško je zamijeniti s nekom drugom vrstom. One također kopaju tunele, najčešće do 1,5 metra dužine, a ponekad su ti tuneli dugački i do 2,7 metara. Ako i ne nađemo njihove kolonije, lako ćemo čuti jato u zraku i njihovo „prirr“ ili „krik krik“.

 

pčelarica- Merops apiaster
pčelarica- Merops apiaster

PČELARICA- MEROPS APIASTER FOTOGRAFIJA : DAVOR KRNJETA

 

Erozija rijeke neprestano dere obale pa one nisu stalne. Jedne godine su tu, druge ih nema. Čak i ako je rijeka ne izbriše, vegetacija će osvojiti obalu i spriječiti kolonizaciju ptica. Zato bregunice, vodomari i pčelarice uvijek traže nove, svježe erodirane obale. Također, zbog parazita koji nastanjuju njihove rupe i čekaju da se ptice u proljeće vrate iznimno je bitno da nastaju novi odroni u kojima će ptice iskopati nove rupe gdje parazita neće biti.

 

Autor članka: Goran Šafarek

 

PREPORUČAMO !


Monografija Rijeke Hrvatske, Gorana Šafareka i Tomislava Šolića, u izdanju Izdavačke kuće Veda.Monografija „Rijeke Hrvatske“ obrađuje gotovo sve naše rijeke i riječice, od Dunava do Neretve. Naglasak knjige nije na pukom opisu rijeka već na obilježjima naših rijeka poput meandriranja, sprudova, sedre, slapova…Opisuju se i „nepoznati“ dijelovi rijeka, njihova dinamika, opisuje se što je to uopće rijeka, posebice u kršu. Knjiga prikazuje i novi pogled na rijeke kao vrlo složene sustave,njihove biološku raznolikost, ali i gospodarske koristi za ljude.

 

 

 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Wild Croatia

Wild-Croatia - fotografije divljeg svijeta prirode

Wild Croatia je stranica čiji sadržaj stvaraju fotografi - ljubitelji divljeg svijeta prirode. Kvalitetnim sadržajem i  jedinstvenim pristupom želimo Vam dočarati ljepote divljeg svijeta prirode, njegovu biološku raznolikost i potrebu za zaštitom. Predstavljamo Vam fotografije planina, šuma, ravnica, močvara, rijeka, mora i podmorja. Pogledajte fotografije divljih životinja koje su nastale u njihovim prirodnim staništima. Upoznajte samonikle, ljekovite i zaštićene biljne vrste.

Tko je Online

Imamo 20 gostiju i nema članova online