Nježni divovi
- Detalji
- Objavljeno 22 Ožujak 2013
- Hitovi: 31370
Nježni divovi zmijskog svijeta
Slušajući o zmijama, običnom hrvatskom građaninu riječ „nježan“ ne pristaje uz ove životinje. A na spomen riječi „divovi“ u istom kontekstu se ovom građaninu lagano počinje kostriješiti dlaka na zatiljku. No, upravo to je cilj ovog teksta- upoznati obične ljude s ovom vrstom zmije, kako bi se riješili strahova i shvatili da se zbilja radi o- nježnim divovima.
Četveroprugi guž, četveroprugi kravosas ili samo kravosas, latinskog imena Elaphe quatuorlineata, najduža zmija u Hrvatskoj, a po masivnosti također zauzima prvo mjesto. Jedinke ove vrste mogu dosegnuti i do 260 centimetara i debljinu prosječne ruke, no to su zbilja rariteti. U prirodi ćete najčešće susresti kravosase ispod 160 centimetara.
Odrasla ženka kravosasa fotografirana nedaleko Njivica na otoku Krku. Iako po literaturi ove zmije mogu narasti do 260 cm, to su vrlo rijetki primjerci. Najčešće možete susresti jedinke ispod 160cm.
Samo ime vam ukazuje na jednu očitu karakteristiku i na jedan mit. Očita karakteristika su dakako četiri uzdužne tamne pruge na leđnoj strani, na podlozi smeđih nijansi. Prema tome se odrasle jedinke vrlo lako raspoznaju od ostalih vrsta zmija. Drugi dio imena, kravosas, vuče porijeklo od jednog mita, a to je da ova zmija tokom noći siše mlijeko s kravljeg vimena. No, do danas još nitko nije dokazao istinitost ovih tvrdnji, iako ima ljudi koji se kunu da su svjedočili upravo takvom događaju. Do suprotnih vjerodostojnih dokaza, objašnjenje ovog mita leži u činjenici da se kravosasi hrane glodavcima poput raznih miševa, voluharica i štakora. Glodavci su česti u okolici ljudskih naselja ako imaju dovoljno hrane, a zmije slijedeći svoj plijen dolaze u blizinu nastambi poput kuća, staja itd. Tako da nije neobično vidjeti kravosase u blizini stoke.
Još uvijek su vidljive mladenačke tamne mrlje po tijelu koje polako blijede i ustupaju mjesto karakterističnoj četverostrukoj prugi uzduž leđa i bokova. Ovaj pubertetlija je fotografiran nadomak Primoštena, Dalmacija.
U Hrvatskoj kravosase možete susresti samo u priobalnim dijelovima zemlje, od krajnjeg juga do Istre. Česti su i na brojnim otocima. Preferiraju suša staništa, iako ih se može sresti i pokraj vodenih tijela. Kako su odlični penjači povećava im se i raznovrsnost plijena: od ptica i njihovih jaja, guštera do raznih malih glodavaca, miševa, voluharica, štakora, pa čak i mladih zečeva i kunića. Plijen ubijaju davljenjem. Kao što je vidljivo, vrlo su bitna karika ekosustava zbog regulacije brojnosti glodavaca.
U usporedbi sa svojim roditeljima, juvenilni kravosasi izgledaju sasvim drukčije. Tijelo im je prekriveno tamnim mrljama, koje kroz razvoj mladih zmija blijede i zamijenjuju se karakterističnim prugama u odrasloj dobi. Nažalost, zbog drukčijeg izgleda često stradavaju od ljudske ruke, jer tom obojenošću asociraju ljude na otrovnice poput poskoka ili riđovke. Mnogobrojne su razlike između mladih kravosasa i poskoka, od potpuno različite šare, zjenice oka, oblika glave, do nedostatka roščića karakterističnog za poskoka. A riđovke ne dolaze u staništima gdje ima kravosasa. Stoga je korisno ne prepuštati se panici i ubijanju iz straha, dovoljno je obratiti malo pažnje na izgled ove mlade zmije da bi shvatili da se radi o neotrovnici.
Juvenilna jedinka s otoka Oliba. Obratite pažnju kako je obojenost posve različita od odraslih jedinki - sazrijevanjem će ove tamne mrlje polako blijedjeti, a zamijenit će ih karakteristična četverostruka pruga na leđima.
Osim činjenice da se radi o neotrovnici, također vas može umiriti njena bezazlena ćud. Iako veliki i masivni, kravosasi vrlo rijetko grizu u obrani. Možda vas zaplaše glasnim siktanjem i zaletavanjem tijelom prema vama, no ugrizi su iznimno rijetki. Oni će čekati prvu priliku da se povuku na sigurnije mjesto i izbjegavat će svaki sukob s ljudima.
U pokrajini Abruzzo u Italiji se svake godine prvog četvrtka u svibnju održava zanimljiva ceremonija. U mjestu Cocculo se održava procesija zmija u čast sveca zaštitnika Svetog Dominika. Zmije koje se koriste u ovoj procesiji su često kravosasi, koji se stavljaju na kip Svetog Dominika i nose u povorci kroz mjesto. Kravosasi se za ovu svrhu kasnije ne ubijaju, već se vraćaju natrag u njihovo stanište. Čak nije ni rijetkost vidjeti majke kako stavljaju ove zmije svojoj djeci oko vrata, vjerujući da će im donijeti zaštitu od brojnih bolesti. Ovo je jedan od pozitivnijih primjera suživota čovjeka i zmija, i odnosa kršćanstva prema zmijama te još jedan pokazatelj bezazlenosti ovih divova.
Odrasla ženka s otoka Oliba. Kravosasi su prisutni jedino u našem priobalnom pojasu, i preferiraju suha staništa. Stoga su im mnogi naši otoci idealno mjesto za život.
Zbog negativnog odnosa građana Hrvatske prema svim zmijama, česta su stradavanja i ove bezopasne vrste. Zbog toga, kao i ostalih faktora ugrožavanja, kravosasi su zaštićeni Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena domaća svojta.
Ukoliko ste i vi negdje naišli na ovu zmiju, te susret imate zabilježen na fotografiji, molim vas da to podijelite sa mnom na mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. .Svaki podatak je dobrodošao za bolje upoznavanje ovih fascinantnih životinja!
Autor članka: Boris Lauš // autor fotografija: Boris Lauš
