Wild Croatia - Divlji sviiet prirode | fotografija | video | članci

Poplavna područja uz panonske rijeke Hrvatske

Poplavna područja uz panonske rijeke Hrvatske

Možda nema ljepšeg primjera velikih poplavnih područja nego što su Lonjsko polje i Kopački rit. Lonjsko polje uz Savu krajolik je poplavnih pašnjaka i šuma, gdje konji, krave i domaće svinje pasu među čapljama i žličarkama, divljim svinjama i jelenima. Divljina se miješa s pitomim ljudskim krajolikom u kojem je većina građevina načinjena od drveta. Kopački rit između Drave i Dunava jedno je od najpoznatijih močvarnih područja u Europi. Slike vrba i trske u vodi, prirodnih kanala, krda jelena i divljih svinja, tisuća ptica za vrijeme migracija i gniježđenja poznate su širom svijeta. Ova dva, ali i ostala poplavna područja u Hrvatskoj živi su dokaz da prirodne, očuvane rijeke i njihove poplave nisu samo štetne pojave za ljude, nego da predstavljaju izuzetnu prirodnu i kulturnu baštinu. Uz to, višak vode iz rijeka ili oborina prelijeva se u nisko poplavno područje i tako smanjuje štete od poplava do kojih može doći u naseljima, industriji ili ostaloj infrastrukturi.

Uz Kopački rit u Lonjsko polje, postoji veliki broj manjih područja gotovo uz sve naše nizinske rijeke. U gornjem Podravlju uz Legrad i Prekodravlje primjerice postoji dugačak poplavni pojas, širok više stotina metara duž rijeke, čak i preko kilometra i kilometar od rijeke Drave. Slično je i u Donjem Podravlju. Sva ta područja ovise o prirodnom plavljenju rijeka i većinom se nalaze unutar nasipa.

Sezonsko plavljenje je u tim područjima sasvim prirodan proces pa je ekosustav naviknut i prilagođen na vodu koja tamo ostane i do nekoliko mjeseci godišnje. Veliki hrastovi lužnjaci i poljski jaseni u kod nasipa u Mužilovčici, Lonjskom polju bez problema „stoje“ u vodi. Godišnja kolebanja vode koja iznose do dva metra jasno se vide po lišajevima na kori hrasta – dio stabla koji ostane pod vodom oslobođen je tih biljčica, a u podnožju su mahovine koje se „hrane“ zaostalim plodnim sedimentom nakon povlačenja vode. U Kopačkom ritu prevladavaju ritske šume bijele vrbe prilagođene močvarnim uvjetima, a vrba može tjednima stjati u vodi zahvaljujući advektivnom korijenju koje poput žica visi sa stabla. I životinjski svijet je prilagođen ciklusima plavljenja. U sjeni gustog drveća obitavaju srne, jeleni i divlje svinje te manji sisavci poput divljih mačaka, lisica, tvorova, kuna… Takve stare i bogato razvijene šume idealne su za ptice dupljašice: djetliće i žune. Skrovite crne rode traže mir duboko u šumi kao i orao štekavac koji gradi gnijezdo na velikom hrastu.

U depresijama se zadržava voda, od šumskih lokvi do prostranih močvara. To mogu biti i ostaci negdašnjih tokova poput mrtvica. U njima se razvija močvarna vegetacija, od tršćaka do tipičnih vodenih biljaka, poput lopoča. Nastaju mnogobrojne biljne zajednice te staništa za životinje. U Kopačkom ritu se pojavljuje čak 285 vrsta ptica od kojih oko 140 gnijezdi. Najbrojnije su čaplje, patke, žličarke, vranci, ćurlini, riječni galebovi. Poplava pogoduje i brojnim ribama. Šarani, somovi, smuđevi, štuke, jeze, deverike iz rijeka dolaze ovamo da bi polagale jaja u mirno stanište s mnogo vegetacije, što pogoduje razvoju jaja. Krajem poplavnog razdoblja mlada riba se vraća u vodotokove. Upravo zbog ovakvih prirodnih mrijestilišta okolne rijeke obiluju ribom. Fauna beskralježnjaka također je  iznimno razvijena kao što su vodeni kornjaši, od onih koji stalno žive u vodi, onih kojim je dio životnog ciklusa vezan za vodu, poput vretenca te onih koji žive uz vodu.

Nova znanstvene spoznaje brišu poplavnim područjima status bezvrijednog zemljišta, ističu njihovu vrijednost za održanje biološke raznolikosti, ali i koristi za ljude koje nazivamo usluge ekosustava (šumarska struka naziva ih i općekorisne funkcije poplavnih šuma). Osim retencija za vrijeme poplava, močvarna područja su i prirodni pročistači vode. Dok stoji, močvarne biljke kao što je trska iz nje „izvlače zagađenje“ i tako je pročišćuju. Iz vode na taj način se smanjuju fosfati i dušikovi spojevi, osnovni elementi umjetnih gnojiva u poljoprivredi i ostalih umjetnih tvari. Takva voda polako se cijedi u podzemlje odakle se u konačnici dobiva kvalitetna voda za piće. Močvarne biljke također uklanjaju toksične tvari i štetne bakterije. Usto, poplavna šuma prilagođena je eroziji, jer pionirske vrste drveća poput bademaste vrbe rastu vrlo brzo, te obnavljaju šumu u svega desetak godina što poplavnoj nizini daje i antierozivnu ulogu.

Goran Šafarek