Kokice Hrvatskog zagorja
- Detalji
- Objavljeno 15 Rujan 2014
- Napisao/la Petra Šemnički Bralić
- Hitovi: 11202
Kokice Hrvatskog zagorja
Zbog svog izgleda, kokice su jedne od najljepših orhideja u Hrvatskom zagorju. Jedinstvene su zbog ljepote cvijeta i posebnog mehanizma privlačenja oprašivača. Njihove medne usne svojim oblikom, šarama, dlakavošću, pa čak i lažnim očima imitiraju izgled kukca. Pored toga izlučuju tvari sličnog ili identičnog kemijskog sastava mirisima ženke kukaca te tako privlače mužjake radi oprašivanja. Kukac sleti na cvijet i izvodi pokrete kao kod kopulacije te se na njega zalijepi polinarij kojeg prenosi na drugi cvijet. Takav način oprašivanja se naziva pseudokopulacija. Svaka vrsta ima svoga oprašivača čiju ženku oponaša. U Hrvatskom zagorju zabilježene su 4 vrste kokica: kokica paučica (Ophrys sphegodes), muhina kokica (Ophrys insectifera), pčelina kokica (Ophrys apifera),bumbarova kokica (Ophrys fuciflora).
Kokica paučica je trajnica s okruglastim gomoljem i plavozelenim listovima koji grade prizemnu rozetu. Cvat je rahao i klasast. Cvjetovi, veličine oko 1 cm, imaju složenu građu. Vanjski listići ocvijeća su izduženi, žutozelene do blijedožućkaste boje. Bočni unutarnji listići ocvijeća su maleni, svijetlozelene do zelenkastosmeđe boje, po rubu crvenkasto obojeni. Medna usna je cjelovita, izbočena,pokrivena gustim dlakama, baršunasta, a samo je u sredini i na rubovima gola. Tamnocrvenosmeđe ili tamnožutosmeđe je boje. Od baze do sredine medne usne pružaju se karakteristične, gotovo paralelne crte mutnožute do plavičastobijele boje, koje su povezane poprečnom linijom u obliku slova »H«. Ime je dobila po cvijetu koji svojim izgledom nalikuje na pauka. Kokica paučica raste na suhim travnjacima na vapnenačkoj podlozi do 800 m/nm. U Krapinsko-zagorskoj županiji zabilježena je samo na Ivanščici, na par lokacija na suhim travnjacima oko Belca. Radi se o suhim brdskim travnjacima sjetvene grahorke i uspravnog ovsika koji se djelomično kose, a djelomično se nalaze u različitim stupnjevima sukcesije. Cvate u travnju i svibnju.
Muhina kokica ( sl.1) ima 2 ovalna gomolja iz kojih na jesen izbija rozeta prizemnih listova. Prosječna visina biljke je 15-40 cm. Vitka, žutozelena stabljika nosi cvat sastavljen od 3 do 15 cvjetova na kojima se ističe duguljasta medna usna crvenosmeđe boje. Postrani dijelovi su kraći i manji od središnjeg koji ima golu, sjajnu sivoplavu pjegu (speculum). Tri vanjska lista ocvjeća su zelenkasta, a dva unutarnja su crvenosmeđa i smotana kao nit nalik ticalima kukca. Pored toga, na bazi medne usne nalaze se dvije okrugle, sjajne i crne izrasline koje imitiraju lažne oči. Raste na travnjacima na vapnenačkoj podlozi, u termofilnim hrastovim šumama te u živicama uz seoske ceste, staze i putove. Cvate od travnja do lipnja.
Pčelina kokica ( sl.2) raste na suhim livadama, u svijetlim šumama i šikarama. Stabljika je snažna, visine 20-50 cm, žućkasto-zelena, okrugla i gola. U donjem dijelu stabljike nalaze se 2-4 jajolika lancetasta lista na vrhu šiljasta, s istaknutim žilama. Cvat je klasast, rahao i sastavljen od 2 do 8 cvjetova. Na površini medne usne ističu se karakteristične žuto-smeđe mrlje. Listići vanjskog ocvijeća ružičaste su boje s istaknutom zelenom žilom na sredini. Postrani unutrašnji listići su mali, zelenkasti, stupičastog oblika. Na vrhu medne usne nalaze se lažne oči. Žuti poliniji na dugim i ljepljivim drškama omogućuju samooprašivanje što je uobičajeno kod pčeline kokice. Cvate od svibnja do srpnja. Pčelina kokica je ugrožena vrsta (EN), prvenstveno zbog napuštanja travnjaka, prirodne sukcesije i fragmentacije staništa.
Bumbarova kokica (sl.3) ima jedinstveni izgled cvijeta koji nalikuje na bumbara. Na jesen iz gomolja niču prizemni listovi skupljeni u rozetu. Stabljika nosi cvat s 2 do 10 cvjetova. Medna usna je smeđe do tamnocrvene boje obrasla gustim dlačicama. Na sredini medne usne nalazi se ljubičasta šara u obliku slova H ili X dok je na vrhu medne usne žutozeleni privjesak pravokutnog ili srcolikog oblika. S obje strane medne usne smještena su dva unutrašnja listića ocvijeća trokutastog oblika. Listići vanjskog kruga su jajoliki, zaobljeni s istaknutom zelenom žilom po sredini. Boja im varira od bijele do ružičaste. Raste na brdskim travnjacima s vapnenačkom podlogom. Cvate od travnja do lipnja.
Najveća prijetnja opstanku kokica u Hrvatskom zagorju pa i šire je zapuštanje brdskih travnjaka zbog čega dolazi do nestanka staništa. Sve orhideje su strogo zaštićene vrste i zabranjeno ih je brati, skupljati, uništavati, sjeći ili iskopavati. Kako bi se očuvale potrebno je poduzeti aktivnosti koje uključuju revitalizaciju staništa na kojima rastu, prvenstveno travnjaka i aktivnosti edukacije s ciljem podizanja svijesti o potrebi zaštite ove skupine.
Očuvajmo naše prirodno bogatstvo!
Autor članka i fotografija: Petra Šemnički
Izvor: Ljiljana Borovečki-Voska: Orhideje na Strahinjščici i susjednim područjima,
Toni Nikolić, Jasenka Topić: Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske