Zmajevi u Hrvatskoj
- Detalji
- Objavljeno 10 Veljača 2013
- Hitovi: 13739
MUŽJAK S OTOKA ŽUTA
Zmajevi u Hrvatskoj
Možda mislite da su to samo mitološka bića, zvijeri iz bajki i legendi, no iznenadili biste se činjenicom da su u Hrvatskoj zmajevi još uvijek prisutni !
Ne, ne, ipak se radi o stvarnim životinjama. Malpolon insignitus, u Hrvatskoj zvan zmajur, teško da bi svojom pojavom izazvao toliki šok i paniku. Radi se o vitkim i elegantnim zmijama, koje mogu narasti i preko 200 cm, no u Hrvatskoj još nisu zabilježeni tako veliki primjerci. Većinom ćete naići na jedinke do 130 cm. Vezani su uz toplija područja, te im se areal proteže od Istre, te duž cijele obale prema jugu. Također su česti na mnogim otocima, iako izostaju s nekih (npr. na otoku Krku). Do nedavno se smatralo da je ova vrsta jedinstvena na čitavom području svog obitavanja (priobalni dio čitavog Mediterana, djela Crnog mora,te područje Male Azije). No, novijim genetičkim istraživanjima se dokazalo da se ipak radi o dvije vrste – zapadna (Malpolon monspessulanus), te istočna koja živi i na području Hrvatske (Malpolon insignitus).
Bojom su prilagođeni svom staništu, uglavnom maslinasto-zelenih, sivkasto-zelenih ili smeđkastih tonova leđa. Juvenilne jedinke imaju izrazit uzorak tamnih mrlja po leđima i trbuhu, koje se tokom odrastanja gube kod mužjaka, dok kod ženki ostaje izrazitiji uzorak na trbušnoj, ponekad i leđnoj strani.
To su uglavnom danju aktivne zmije (iako ima zabilježenih povremenih noćnih aktivnosti). Iako ljudi imaju pogrešnu pretpostavku da su za najvećih vrućina samo zmije vani na suncu, kod zmajura se ta pretpostavka ipak pokazala točnom. Kako bi nadmašile konkurenciju, ove životinje su postale tolerantnije na visoke temperature. Stoga, kada se većina ostalih zmija povlači u svježije prostore, zmajuri su još aktivni. Specifično je da si ova vrsta u kožu utrljava određeni sekret iz nazalne žlijezde, koji se među ostalim sastoji i od lipida. Među teorijama o mogućoj svrsi ove izlučevine jest i zaštita kože od isušivanja. U prilog toj teoriji ide činjenica da se s povećanjem temperature povećava i učestalost utrljavanja, kao i nakon presvlačenja kože. Ne čudi dakle da je tokom vrućih ljetnih mjeseci zmajur jedna od rijetkih zmija u našem priobalju koju možete vidjeti aktivnu.
ŽENKA S OTOKA MLJETA
Brzina i spretnost su ključne riječi kojima bi mogli opisati zmajure. Osim što njihova brzina izluđuje istraživače, vrlo im je korisna u izbjegavanju predatora. Na otoku Mljetu, poznatom po prisutnosti alohtonih mungosa, zmajuri su rijetke preživjele zmije. To svojstvo im također pogoduje u lovu na njihovu najčešću hranu, guštere. Osim guštera na jelovniku im se nađu mali glodavci, ptice, veći insekti, rjeđe vodozemci, a ponekad i druge zmije. U lovu i izbjegavanju predatora služe se i oštrim vidom. Često znaju izdignuti glavu iznad vegetacije, kako bi imali bolji pregled nad okolinom, te poput periskopa pretražuju okolicu za plijenom ili mogućim predatorima.
Socijalni život ovih zmija je vrlo neobičan. Mužjaci su vrlo teritorijalni i služe se već spomenutim sekretom iz nazalne žlijezde u obilježavanju svog područja. U proljeće u doba parenja, mužjaci se međusobno bore za naklonost ženke. Zanimljivo je da mužjak ostvaruje snažnu vezu sa ženkom koja može trajati godinama! U početku sezone razmnožavanja, mužjak se brine o ženki, čuva ju i prati čitavo vrijeme, asistira joj u lovu, ili čak sam lovi i donosi joj hranu. Sam mužjak se u ovom periodu ne hrani.
Još jedna zanimljivost jest da dominantni mužjak može druge mužjake poražene u borbi za ženku učiniti svojim vazalima.
Oni smiju dolaziti na teritorij dominantnog mužjaka i čuvati i brinuti se o ženki ukoliko je on odsutan, no s njom ne stupaju u spolni kontakt. Naravno, ukoliko se dominantnom mužjaku nešto dogodi, to otvara nove mogućnosti za vazale. S druge strane, ženka može sekretom iz nazalne žlijezde ostaviti kemijski trag na svom mužjaku, što rezultira mirnim povlačenjem novopridošlih ženki s njegovog teritorija. Sigurno niste očekivali da će jedna zmija biti ovoliko intrigantna!
ODRASLI MUŽIJAK S OTOKA OLIBA
Do sada se već sigurno pitate – no, što je toliko zmajovito u zmajurima? Radi se o njihovom sustavu zastrašivanja. Ukoliko se osjete ugroženima, proizvode vrlo glasan šištavi zvuk dok god se ne osjete izvan opasnosti. Uz to, ukoliko je potrebno, žestoko se brane grizući protivnika, te pokušavaju žvakati ugriženi komad tkiva. Vjerujte, ne biste si željeli priuštiti takvo neugodno iskustvo!
Iako ove zmije proizvode i koriste otrov za savladavanje svog plijena, nazivamo ih poluotrovnicama. Naime, njihovi zubi otrovnjaci su smješteni u stražnjem dijelu čeljusti (zbog čega se takve zmije nazivaju stražnjožljebozubice). Za ljude stoga nema neke stvarne opasnosti osim u iznimnim slučajevima, kao kada biste gurnuli prst duboko u usta ove zmije i pustili da ga prožvače neko vrijeme. Možda zvuči smiješno, no takav slučajevi se znaju dogoditi! Za primjer možemo uzeti jedan slučaj iz južne Francuske. Simptomi su bili sljedeći: oteklina i crvenilo na mjestu ugriza u prvih 20 minuta, koji prođu sami od sebe nakon nekog vremena. Ovakvi lokalni simptomi nisu neobični ukoliko se radi o normalnom, kratkotrajnom ugrizu. No, ovo je bio izniman slučaj gdje je zmija uspjela otrovnjacima probiti kožu. Nakon prvih uobičajenih simptoma je slijedio osjećaj gubitka snage i zamućenje vida, ovješenost gornjeg kapka te djelomična paraliza očne jabučice, uz povremene nekontrolirane trzaje oka. Možda zvuči strašno, no svi simptomi su nestali sami od sebe (doduše u potpunosti tek nakon šest dana). Protuotrov se ne proizvodi, nije ni potreban. Dakle, ako si ne želite priuštiti nekoliko neugodnih dana, ne gurajte prste gdje im nije mjesto!
Zmajuri su često prisutni u blizini ljudskih naselja- tu imaju dosta plijena (gušteri i miševi), a konkurencija je manja. Također, kako su danju aktivniji od drugih zmija, veća je vjerojatnost da dođu u susret s čovjekom. Nažalost, zbog uobičajenih predrasuda i strahova, takvi susreti često završavaju loše po zmiju. Još veći problem predstavlja stradavanje na prometnicama. Zmajuri vole koristiti toplinu asfalta, no redovito stradavaju jer ne prepoznaju opasnost. U ovom slučaju im njihova brzina nije od velike pomoći. Zbog ovih i drugih problema s kojima se susreću, ova vrsta je stavljena pod zakonsku zaštitu kao strogo zaštićena divlja svojta.
Ukoliko ste i vi negdje naišli na ovu zmiju, te susret imate zabilježen na fotografiji, molim vas da to podijelite sa mnom na mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Svaki podatak je dobrodošao za bolje upoznavanje ovih fascinantnih životinja!
Autor članka: Boris Lauš // Fotografije: Boris Lauš
