Wild Croatia - Divlji sviiet prirode | fotografija | video | članci

Slatkovodni ribnjaci

Slatkovodni ribnjaci – središta biološke raznolikosti

Ribnjaci su u Hrvatskoj vrlo važna središta biološke raznolikosti. To su plitka jezera sa svim značajkama močvarnih područja. Stvorili su i ljudi, najčešće krčenjem šuma ili iz već postojećih prirodnih područja. U Hrvatskoj ima 12 velikih ribnjaka na oko 5500 hektara, no neki od njih su van funkcije, djelomično ili potpuno. Primarna svrha ribnjaka je proizvodnja ribe, no istovremeno je to postalo i vrlo važno stanište za životinje.

Pličina, ljetna toplina i obilje mineralnih hranjivih tvari omogućuje bujan rast biljaka. Voda je vrlo mutna, gotovo neprozirna, no bilju to ne smeta. Površinu vode prekriva bilje  poput lopoča i vodenog oraha. Posebno je gust orašak čiji  su gornji su listovi obični  trokutasti, dok su donji listovi preobraženi u niti s kojima skupljaju hranjive tvari. Njihovi mali cvjetovi vire u zrak da bi ih mogli oprašiti kukci. Od cvjetova plavuna zažuti se cijela površina u rano ljeto! Plitkim rubovima  jezera vlada trska i uskolisni rogoz, ne smeta im ni nešto dublja voda niti mulj. Ovo posljednje stanište je posebno „zanimljivo“ i za druge biljke naviknutim na plavljenje i povećanu vlagu. Šaševi, šiljevi i ostale biljke tvore vrlo gust i visok zeleni zid, a opet lako prohodan za životinje koje su u njima napravile brojne staze.

Labudovi održavaju nezarasl …

Umjetno vodeno stanište prihvatile su mnoge ptice pa je zračni promet intenzivan. Svako malo prolijeće manja grupa pataka ili veća jata kormorana. Tu redovito patroliraju i štekavci, a zna se i nekoliko njih odmarati na panjevima plitkih ribnjaka. Ribnjaci Lipovljani su naročito značajni za kolonije čaplji i žličarki iz parka prirode Lonjsko polje.

Roditelji se punih guša vraćaju s ribnjaka i hrane nezasitne mladunce u parku. Česte su bijele i sive čaplje. Znaju biti u većim ili manjim grupama, no svaka lovi za sebe. Koračaju polako, šuljajući se pred ribom. Ili stoje u zasjedi, dok ne uoče plijen i onda poput luka nategnu dugački vrat i ubadaju. Male bijele čaplje mnogo su živahnije. Iako i one mogu solirati, često love zajedno. Doslovno jure po vodi, polijeću i slijeću, prskaju po mulju. Zajedno s čapljama gacaju po plićini gdje ih dugačke noge drže na suhom.

Raznolikost staništa na stvara i raznolikost vrsta. Otvorenu vodu vole ćubasti gnjurci i njihovi srodnici mali gnjurci. Oni tu mogu zaroniti i loviti ribu. Ove ptice se ovdje također i gnijezde na malim humcima od plivajuće vegetacije. Gnjurcima su prvi susjedi bjelobrade čigre, isto ribolovci, ali nisu ronioci već se iz zraka obrušavaju u vodu. I kad ne love, ove iznimno bučne ptice izvode neprestano vratolomije u zraku. Trsku, rogoz i ostalo gusto močvarno bilje za gniježđenje koriste trstenjaci, cvrčići i ostale male smeđe ptice. Po blatu skupljaju hranu pastirice, vivci, prutke i druge vrste. Vrlo se teško vide uz rubove vegetacije plašljive kokošice i štijoke. 

Ribnjaci su u proljeće i jesen važna postaja na selidbenom putu ptica selica. Posebno važni gosti na ribnjacima su patke njorke. Na Crnoj mlaki se u jesen skupi i pet tisuća ugroženih patki njorki što ovaj ribnjak čini jednim od najvažnijih u Europi. Zimi su pak zimovalište mnogim vrstama koje bježe od snijega i leda na sjeveru poput labudova, pataka, liski. 

Na žalost, neki ribnjaci propadaju. Osvajaju ih vrbe i ostalo drveće, čini se da priroda pobjeđuje, ali je to kratkog daha. Valja imati na umu da su ljudi stvorili ovo stanište te da će daljnjim propadanjem ribnjaka nestati i vode te svih tih ptica močvarica. Jer ribnjaci su u Hrvatskoj vrlo važna močvarna područja

Crna Mlaka je primjerice jedno od hrvatskih ribnjaka s popisa Ramsara – svjetski značajnih močvarnih područja. Čak je devet šaranskih ribnjaka u Hrvatskoj uvršteno u popis ornitološki važnih područja u Europi i potencijalnih Ramsarskih područja.

 

Prirodna močvarna područja posvuda u našoj zemlji sve više nestaju isušivanjem i gradnjom. I ona koja još uvijek postoje, stare prirodno polako ili ubrzano djelovanjem čovjeka. Nova se više ne stvaraju jer su izvori vode, prije svega rijeke, regulirani. Zbog toga prostrani i plitki ribnjaci „uskaču“ kao zamjena za prirodne močvare.

Autor članka: Goran Šafarek // fotografije: Goran Šafarek

PREPORUČAMO !

Monografija Rijeke Hrvatske

Monografija Rijeke Hrvatske, Gorana Šafareka i Tomislava Šolića, u izdanju Izdavačke kuće Veda.Monografija „Rijeke Hrvatske“ obrađuje gotovo sve naše rijeke i riječice, od Dunava do Neretve. Naglasak knjige nije na pukom opisu rijeka već na obilježjima naših rijeka poput meandriranja, sprudova, sedre, slapova…Opisuju se i „nepoznati“ dijelovi rijeka, njihova dinamika, opisuje se što je to uopće rijeka, posebice u kršu. Knjiga prikazuje i novi pogled na rijeke kao vrlo složene sustave,njihove biološku raznolikost, ali i gospodarske koristi za ljude.