Osobno još nisam snimao leptire digitalno, ali sam ih preko 20 godina snimao analogno, pa evo nekih mojih iskustava. Za veće leptira kao npr. lastin rep koristio sam Pentax ES II u kombinaciji mijeha i ruskog objektiva Foto-snajper 4,5/300 mm (“foto-puška”). To je objektiv kojem je pridodan rameni podupirač na koji se nastavlja okidač u obliku pištolja, a nosi se na remenu kao puška - pri snimanju u remen uglavite lakat ruke kojom pridržavate “foto-pušku” (sve dosta podsječa na automatsku pušku - upišite foto-snajper na netu i pogledajte sami), tako sam nevjerojatno dobro smirio inače dosta težak i velik objektiv, pa mi nije trebao stativ. Manje leptire i druge kukce snimao sam iz ruke kombinacijom mali teleobjektiv 2,8/135 mm – set od 3 medjuprstena – telekonverter 2x, ili makro-objektivima 4/50 mm ili 4/100 mm. Sve je to davalo je vrlo dobre rezultate. Danas u doba autofokusa preporučio bi Sigmine objektive 2,8/150 mm macro i novi 2,8/180 mm macro obadva imaju stabilizator, takodjer jako dobri, ali mislim bez stabilizatora su Canonov 4/180 mm macro i Tamron 4/180 mm macro, takodjer jako dobar je i Pentax FA 4/200 mm macro koji se, ali više ne proizvodi . Ovim objektivima se povečava žarišna duljina na fotoaparatima APS-C-formata na Nikonu i Pentaxu za faktor 1,5x, pa na Canonu za 1,6x, dok na 4x3 formatu kod Olympusa i Lumixa za faktor 2x. Sličan rameni stativ – tipa “fotopuška” danas proizvodi američka firma BushHawk (pogledajte na net-u), a za nuždu se može koristiti jednonožni stativ, tronožni ne dolazi u obzir, jer je fotografiranje leptira vrlo dinamično, morate ga uporno slijediti dok se ne odluči “pozirati”, tronožni stativ mogao bi koristiti samo kod “omamljenih” leptira ili noćnih koji danju spavaju. Dnevne leptire snimao sam samo po sunčanom vremenu, jer se oni čim sunce sakriju oblaci odmah i sami sakriju. Pri fotografiranju morate paziti neka vaša vlastita sjena slučajno ne padne na leptira, jer će ga to sigurno uplašiti, pa će pobjeći. Osim na mjestima koja navodite preporučio bi livade i šumske čistine posebno gdje raste veći broj cvjetova u cvatovima kao npr. glavočike (Asteraceae) i pa posebno štitarke (Apiaceae) koje privčae kukce, a posebno leptire. Što se tiče skupljana leptira za “omamljivanje” preporučio bi metodu koju sam vidio kod prof. Lorkovića (ja sam bio u njegovoj zadnjoj generaciji studenata), on je za potrebe genetskih istraživanja skupljao žive leptire, lovio bi ih mrežom i zatim stavljao u prozirne papirnate vrećice kao što su ih koristili filatelisti, a vrećice s živim leptirima slagao je u limene kutije za cigarete ili cigare, pa ih tako neoštečene donosio su svoj laboratorij gdje bi ih u insektariju medjusobno pario i proučavao genetske efekte na njihovom potomsvu.