Wild Croatia - Divlji sviiet prirode | fotografija | video | članci

Dakle, molio bih za par savjeta i inovativnih ideja za što lakše fotografiranje leptira. Ove godine surađujem na jednom projektu, i među ostalim skupinama sam zadužen i za njih.

Volio bih pokušati fotografirati svaku vrstu koju zabilježim. Najlakše mi ih je fotografirati u jutro, sumrak ili za oblačnog vremena, dok su mirniji i puno više surađuju. No, imam ograničen raspon dana u kojem izlazim na teren, te u kraćem periodu moram proći cijelo područje i zabilježiti što veći broj vrsta. To dakle, baca u pozadinu "strpljenje" (inače najčešći savjet koji dobivam za fotografiranje) Ima li netko druge tehnike kojima se služi za ovu skupinu životinja?

Pala mi je na pamet jedna ideja, koju uskoro planiram istestirati (dok prestane padati ovo bijelo čudo). Kako su leptiri mirniji za nižih temperatura, planiram uhvaćene jedinke staviti na nekoliko minuta u prijenosni frižider, i nakon toga ih izvaditi i premjestiti na vegetaciju. Očekujem da će biti tromiji zbog hladnoće i time spremniji za suradnju s mojim fotoaparatom. Kasnije kad se zgriju, neka lete svojim putem, ne trebam ih za prepariranje. No, to bi zahtijevalo nošenje nimalo praktičnog prijenosnog frižidera.

Ima još netko ideja, savjeta, tehnika već primijenjenih u praksi? Zahvalan sam za svaku sugestiju.

Ako je za znanstvene svrhe pothlađivanje vjerojatno ima opravdanja iako sam protivnik takvih i ekstremnijih manipulacija.
To inaće neki rade. Znadu ih i vodom prskati...
Teleobjektiv ponekad prilično olakšava fotkanje

Moja domena su vodozemci i gmazovi, a pred par godina sam se počeo baviti i leptirima. S obzirom da sam relativno nov u tom području, fotografiranje ima više uloga. Jedna je dokazni materijal ako moja stručnost ikada dođe u pitanje. Druga je olakšana determinacija ako su tehničke fotografije kvalitetne i usmjerene na potrebne karakteristike, što umanjuje stres za leptire. Ne moram ih toliko držati u rukama čime ih mogu oštetiti. Neke vrste nažalost moram usmrtiti u znanstvene svrhe, jer je determinacija nemoguća bez ekstrakcije njihovih genitalija. Ali to nastojim svesti na najmanju moguću mjeru. Ne radim osobne zbirke, tako da mi ne trebaju mrtvi leptiri.

Čuo sam ovo za prskanje, možda pokušam i s tim. Kažem, ne mislim raditi umjetničke fotografije, ovo mi treba čisto iz tehničkih razloga. A trenutno su mi financije namijenjene za neke druge ciljeve, pa će teleobjektivi morati pričekati.

znam da su istraživanja takva kakva jesu i upravo zbog stresa im ne treba ništa raditi ako nije nužno potrebno. No vjerujem da znadeš to isto kao i ja
Hlađenje za toplog dana i ponovo isto tako naglo izlaganje toplini je veliki stres. Isto tako i prskanje za sunčanog dana, no vjerojatno manji nego hlađenje i zagrijavnje.
Determinacija je kod pojedinih skupina i vrsta teška i često neizvediva bez ubijanja životinje. Dakle, u pojedinim slučajevima neizbježna.

No ovo je vjerojatno više pitanje etike nego tehnike...

Volim fotkati leptire, iako meni nije primarno fotografiranje za potrebe identifikacije.

Moje iskustvo je da je najbolje ujutro. Ujutro su tromiji ali tada i "napadaju" cvijeće jer su gladni pa se puno vrsta zatekne. Tijekom duge suše sa slabom rosom i jako sunčanih dana mogu se namamiti da se npr. kamenje ili neka vrlo plitka odnosno porozna površina polije vodom gdje dođu piti. Jako vjetrovito vrijeme i naravno kiša su najveća prepreka. Noć sa mrežom i svijetlom je odlična za noćne leptire. Nježni su i sa onima koji su rijetki treba zaista paziti.

Sa stavljanjem meda i sličnog nisam imao nekog uspjeha, valjda nije bio prirodan .

A što se tiče fotića i tehnike snimanja, tu ima puno finesa. Meni je udarni objektiv za njih 300mm (na 35mm ili APS senzoru) koji ide u tele makro mod (slikam ih onda sa cca 120-180cm udaljenosti, te eventualno dodam još koji prsten tako da one plašljive slikam iz ruke sa optičkom stabilizacijom i ponekad upotrijebim flash samo za lagano nadopunjavanje svijetla. Naravno i 100mm je za one manje plašljive, a nekada mogu i sa ultra makrom im prići. Sa takvom konfiguracijom dubinska oštrina jako je problematična ali se dobiva blurana pozadina koju svi volimo.

S obzirom na tvoje ciljeve i zadatke mislim da ti takav foto pribor nije potreban. Neki ultra zoom koji ima dobar i tele makro mod (kad želiš i možeš snimiti samo neki dio) je sasvim ok za slike identifikacije i nećeš imati problema sa dubinskom oštrinom da uhvatiš cijelog letira. Naravno poželjno je da je i korektan flash.

Za omamljivanje neki koriste svašta (bolje da ne spominjem), poklonik sam ravnopravnog susreta u prirodi, pa ako se složimo onda dobro , ako ne, onda ne.

Ja bih isto naveo strpljenje kao ključan faktor. Ako se baš nema vremena, onda će teleobjektiv poslužiti jer se može i s veće udaljenosti fotkati. Omamljivanje i sl. nikad nisam probao, niti ne želim, zvuči mi komplicirano, a mogu misliti kako bi se jadni leptiri osjećali nakon "tretmana"...
Također, valja izbjegavati repelente, dezodoranse i sl., jer leptiri bježe od toga.. preporučam staru znojnu majicu za teren ..znoj bi ih trebao privlačiti, e sad koliko je to u praksi stvarno korisno, ne znam, ali vjerujem da pomaže...
također treba sreće, jer osim ranog jutra i navečer kad su slabo pokretni, može im se i lijepo približiti i tijekom dana, pogotovo kada su zauzeti hranjenjem.. koliko sam primijetio, kada su jako gladni (žedni) ne mare ni za šta...

Moji tereni u prosjeku traju čitav dan, a ponekad i noć, tako da je znojna majica sastavni dio svakog terena Nažalost, kao što sam i naveo, u kratkom vremenu moram pokriti određeno područje, tako da ništa od strpljenja, moram pronaći alternativne metode. Posebice me muče vrste koje već godinama nisam vidio da sjede na vegetaciji, npr. Nymphalis antiopa. Znam da im je pothlađivanje stres, ali je kratkotrajan, i nije neuobičajen u prirodi. Prošle godine na Dinari recimo, vrijeme i temperatura su se drastično pogoršali u 20 min., od sunca i topline, na hladnoću i kišu s jakom burom. A poslije fotografiranja ih puštam, tako da će ispuniti svoj reproduktivni ciklus, i nema štete.

Ne koristim se alternativnim metodama inače, ali imam situaciju koja zahtijeva snalaženje.

Antiopu ćeš teško i vidjeti na vegetaciji. U većini slučajeva sjedi na makadamu ili rjeđe na nekoj grani ili stablu/deblu/koi drveta.
Upravo su za tu vrstu teleobjektivi idealni
...moje iskustvo.
Danas sam ih baš vidio nekoliko komada na terenu ( na makadamu) prilikom potrage za žunama

Antiopu sam svega dva puta vidio da sjedi na grani, sve ostalo samo u letu. Zato sam ih uzeo za primjer Na makadamu još niti jednom. Valjda stvar sreće.

ja bi rekao da je gotovo pravilo,a manje slučajnost ili sreća.
Ako ga vidiš u ltu nad cestom, sigurno će se opet spustiti na nju. No lako se previdi i pošto je plašljiv već na daleko skuži da netko dolazi pa se digne. Dakle, treba gledati daleko pred sebe dok hodaš, ili čućneš a strane i pratiš ga dok ne sjedne
A nakon toga najbolje "tuljan-stilom" potrbuške do njega

Sa mrtvačkim plaštevima imam ista iskustva kao Tomi, makadami i grane oko njih...barem naŽumberku.
O slikanju je uglavno sve rečeno...telac, rano jutro ili hladni dan, malo sreće i smrdljiva košulja
Sretno!

Sezona leptira je počela, a sunačani dani su pred nama. Danas sam primjetio na Velebitu danje paunče što mi se učinilo dosta rano. Malo šuljanja, košulja je bila čista pa ipak sam ga uhvatio .