Prijepodne je Čačić dao ostavku, a poslijepodne trenutačni ministri gospodarstva i zaštite okoliša peru ruke od njegove ostavštine, mišića, moći... Do idućeg Čačića.
A možda ga i ne treba čekati, jer su se na stranicama ministarstva za zaštitu okoliša upravo pojavili projekti za velike Hidroelektrane na Dravi kod Osijeka i u Lici Kosinj i Senj2.
Sve će biti u redu dok javnost zainteresirana za zaštitu okoliša stigne kroz kakvu-takvu javnu raspravu pravovremeno plasirati kvalitetne argumente protiv takvih vrlo devastirajućih zahvata. Pa i uz svekoliku pomoć "izvana".
Ono što mene muči je to što se u Hrvatskoj nema razvoja novih inventivnih, tehnološki naprednijih postrojenja bilo koje vrste, koji mogu znatno smanjiti pritisak na okoliš. Jer Hrvatska je navodno zemlja znanja, a guraju se i ponavljaju pokušaji realizacije projekata od kojih se odustalo još osamdesetih godina. A može se puno učiniti kombiniranjem postojećih stabilnih izvora energije sa onim manje stabilnim izvorima poput sunca, vjetra, pa čak i vode - gradnjom minielektrana. Imamo 20.000km kanaliziranjem uništenih rijeka i pripadajućih staništa, ali još uvijek se velikim hidroelektranama želi uništiti najvrijednije, među posljednjima u Europi prirodne rijeke koje su jedni od posljednjih stupova biološke raznolikosti koja se konstantno urušava posljednjih 50 godina.
Očito se želi jednim velikim potezom riješiti jedan veliki problem, kojim će ako se realizira stvoriti novi veliki problem. Mislim da nema ništa od velikog zaokreta dok se problem nestašice energije ne počne rješavati upijanjem energije sunca, vjetra i vode u neposrednoj blizini samih potrošača.