Wild Croatia - Divlji sviiet prirode | fotografija | video | članci

Zanimljiva staza koja se od morske razine penje Vodnom dragom na oko 500 m do napuštenog sela Sušnja i zatim spušta kroz oštri krš rubom Tomišine drage, na kojem se obično početkom travnja rijetka degenija nalazi u punom cvatu, dobrih mjesec dana ranije od one koja raste na Velebitu.
Jedini predstavnik roda je rijetka, reliktna, endemična i strogo zaštićena vrsta velebitska degenija (Degenia velebitica) iz porodice
Krstašica (Brassicaceae, ranije Cruciferae; kupusovke, kupusnjače).
Biljku je otkrio mađarski botaničar Árpád von Degen (1866.-1934.) koji je istraživajući velebitsku floru 1905. g. otkrio na Velincu povrh Karlobaga endemičnu vrstu hrvatsku sibireju (Sibiraea croatica). Zatim je 17. 7. 1907. g. prvi put našao degeniju koja je već bila ocvala i imala je plodove. Ni 1908. g. u lipnju nije našao cvjetove, jer degenija cvate čim okopni snijeg. Tek je 9. 5. 1909. g. mađarski botaničar J. B. Kümmerle (1876.-1931.) prvi našao degeniju u cvatu i ubrao je na originalnom staništu. Napokon ju je 1910. g. odredio austrijski botaničar August von Hayek (1871.-1928.) te utvrdio velebitsku degeniju kao jedinu vrstu roda koji je po njezinom otkrivaču prozvao Degenia, a vrstu po Velebitu velebitica.
Prema klasifikaciji IUCN i "Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske", degenija spada u kategoriju osjetljivih vrsta, a njezina je ugroženost posljedica gubitka staništa, no i aktivnosti sakupljača rijetkog bilja. Izvan prirodnog staništa ova rijetka i zaštićena vrsta obično ne živi dulje od nekoliko godina.
Dva su prvobitna nalazišta na južnom Velebitu, i to na južnim obroncima Kruga te na južnom obronku Kuka plana ili Pavelić-plana nad Šugarskom dulibom. Treće je nalazište na srednjem Velebitu na južnom obronku Solina, kod Budakova brda.
Biljka je prenesena u zavižanski botanički vrt, a prenio ju je i Vlado Prpić na svoj posjed kod Baških Oštarija.
U travnju 1999. senjski planinari Marica i Željko Matijević otkrili su degeniju na četvrtom nalazištu izvan Velebita, na nižoj nadmorskoj visini (450 m) u masivu Velike Kapele, na padinama Velikog Vrha, iznad Sibinja Krmpotskog.