Budući da sam kao speleolog u prošlih 30-tak i više godina prošao većinu krških područja Hrvatske, mogu reći da je na takvim terenima stanje najgore.
Osim groznog vizualnog efekta i površinskog zagađenja u krškim područjima je najveći problem što se kemijska i bakterijska zagađenja dreniraju u podzemlje, akumuliraju i izlaze na površinu kilometrima dalje u obliku izvora koji se često koriste za napajanje stoke pa i za piće ljudima. Paradoks je da jame i ponore najčešće zatrpavaju smećem oni isti koji tu vodu dolje na izvorima piju!
Uvijek pokušavamo ljude educirati, ali to ide dosta teško...te to smeće dovoze drugi (na Žumberku kažu čak iz Zagreba!), te bacali su i njihovi stari, te ne ide ta voda na njihovu stranu brda...
Imam cijelu arhivu fotki da ti se smuči od njih, a ovdje je samo jedan "pristojni" primjer sa Žumberka: na samom rubu Parka prirode zasipava se smećem šuma kod Cerovice ispod koje je aktivni ponor. Voda se povremeno koristi za piće dva kilometra istočnije na povremenom izvoru.
Osim štetnog uticaja na ljude, bitno je reći da u podzemlju (špiljama i jamama) žive iznimno osjetljive špiljske vrste (troglobionti), od kojih je većina vrlo uskog areala raspostranjenja. Neki žive u samo jednoj jedinoj špilji i strogo su zaštićeni kao endemi Hrvatske. Naravno da zagađenje takvog speleološkog objekta znači i uništenje takve vrste. Kako je Hrvatska svjetski poznata velikom broju podzemnih svojti (više od 300), zakonom su svi strogo zaštićeni, a za njihovo sakupljnje je potrebna posebna dozvola.
Još samo da se zakon počne primjenjivati na prekršiteljima...