Wild Croatia - Divlji sviiet prirode | fotografija | video | članci

Bravo meštre....to ovih dana?

oni u letu da, ovo je od pretprošle godine...poprilicno su sramezljivi ove godine...nesto sam poslikao ali nije bas kao sto sam zamislio ;)

Ma da, užasno teško ih je poslikati...prošle jeseni sam se nablatio i napatio za par loših slikica :))

da poprilicno su zaguljeni.....ustvari kako koji..ali vecina stvarno je!

Trebate pomoćnika sastrane. U Tunisu gdje zimuju seljaci ih zbog drevnih običaja i praznovjerja hrane žitom praktički u svojim dvorištima. Slete u stotinama. Pokušajte tako i u Hrvatskoj, kada ih vidite neka pomoćnik rukom razbacuje žito ili neku drugu hranu, možda dođu nadohvat ruke kao u Tunisu!

Da, isto je i u Izraelu....slikaju ih sa kamioneta poput kokoši. Najbolje je da se možda radi o istim ovim jedinkama koje kod nas možeš poslikati samo sa digiskopijom (ili ako si Riža).
Ptice su pametne, točno znaju gdje im nitko neće nauditi, a ovo hranjenje koje si spomenuo...to je dugotrajni i dugogodišnji proces. Prvo treba pronaći teren na kojem se prilikom migracije uvijek zadržavaju, zatim treba sa vlasnikom njive dogovoriti da ih ne dira i da dozvoli hranjenje i na koncu, treba osigurati dovoljne količine hrane (žita, kukuruza), što nije mala stavka ako računaš da bi se moglo pojaviti i par tisuća jedinki. A kada jednom kreneš u takav projektić, treba ga realizirati svaku godinu, bez iznimaka...

Hraniti tisuće radi fotkanja? To mi zvuči kao masovni turizam... Predlažem ponesti vrećicu sa 10 kila žita na neko poznato odmaralište ždralova za vrijeme seobe i pokušati uspostaviti komunikaciju sa nekoliko primjeraka :)
Vjerujem da bi barem nekoliko starijih i iskusnijih ždralova prepoznalo i bilo privučeno karakterističnim pokretima ruku kojim se hrana razbacuje po polju. Prosipati ispred prikrivenog fotografa i biti oprezan sa odstojanjem.

Nisam mislio na masovni turizam....naprosto ovdje kod nas, nema malih jata sa par jedinki (ove godine ih je bilo u jatu oko 1400!), i drže se uglavnom zajedno. Kada im probaš prići sa autom, fotićem ili kukuruzom dovoljno je da se jedna jedinka preplaši i odlete odmah svi dva kilometra dalje. I dižu se već na nekih 200-300 metara udaljenosti. Naravno da sam poslije par pokušaja odustao (da ih ne plašim) i probao sa taktikom dolaska prije svitanja i puzanja po blatnim i zaraštenim kanalima. Rezultat je bio poderani kombinezon, mokro-blatnjava koljena i laktovi, trnje u dlanovima i dva poslikana ždrala na 50 metara. :(
Mislim da ti na razbacivanje hrane ne bi reagirali...prije bi važilo (kak sam gore napisao) kostantno hranjenje na jednom mjestu i unaprijed pripremljena skloništa i osmatračnice.